6. i 7. veljače 2023. godine udruga Bijeli krug Hrvatske je organizirala i održala dvodnevni trening za profesionalce pod nazivom “Zaštita prava žrtava kaznenih djela” u prostorijama Pravosudne akademije u Zagrebu, a u okviru projekta „Survive, overcome and support victims of crime – S.O.S. za žrtve“.
Voditeljice su bile Ljiljana Stipišić, sutkinja Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske i Julijana Stipišić, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Splitu. Na treningu su se obradili domaći i međunarodni instrumenti koji uređuju zaštitu prava žrtava sa posebnim osvrtom na Direktivu o pravima žrtava 2012/29/EU, postupak provedbe pojedinačne procjene žrtve te rad na primjerima iz prakse.
Pozivu se odazvalo 19 sudionika od kojih u najvećem broju predstavnici policije, službi za podršku, državnog odvjetništva te nekoliko sudaca općinske razine što je nedovoljno obzirom na njihovu ulogu u zaštiti prava žrtava. Opća procjena sudionika je da se više štite prava okrivljenika nego žrtve. Sudjelovanje na edukacijama od strane državnih odvjetnika i sudaca je veoma važno obzirom da se u praksi, između ostalog, pokazuje da se kod ispitivanja žrtava često postavljaju sugestivna i provokativna pitanja koja nisu u vezi sa kaznenim djelom čime ih se dodatno viktimizira (Članak 18. Direktive o pravima žrtava).
Općenito se pokazuje nedovoljna razina znanja u radu sa žrtvama. To je najočiglednije u primjeni procedure pojedinačne procjene potreba žrtava za dodatnim mjerama zaštite temeljem Pravilnika o načinu provedbe pojedinačne procjene žrtve (Članak 22. Direktive o pravima žrtava). Policijski službenici najbolje provode pojedinačnu procjenu potreba žrtava, a najgore suci (npr. Općinski sud Sisak te Općinsko državno odvjetništvo Velika Gorica uopće ne provode pojedinačnu procjenu).
Sudionici ističu da se u praksi nedovoljno koristi pravo djeteta na posebnog skrbnika u slučajevima kad su oba roditelja počinitelji kaznenog djela, odnosno kad se kose interesi djeteta i roditelja (Članak 24. Direktive o pravima žrtava). Nadalje, kod preispitivanja odluka i prituživanja višem tijelu (Članak 11. Direktive o pravima žrtava) žrtve se najčešće žale na dužinu trajanja postupka, na odbacivanje prijave uz nepoduzimanje niti jedne radnje i bez saslušanja žrtve kao i na nedovoljno informiranje, posebno o mjerama zaštite.
Postoji također potreba da se ne samo žrtve nego i predstavnici institucija informiraju o službama za podršku, odnosno Odjelima za podršku i civilnim udrugama (Članak 8. Direktive o pravima žrtava) pa se ističe vrijednost kontinuiranih kampanja i osvještavanja javnosti.
Svi sudionici pokazuju nedovoljnu razinu poznavanja problematike Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU, a posebno u dijelu funkcioniranja Europskog naloga za zaštitu.
Ukazuje se na ograničenja Zakona o novčanoj naknadi žrtvama u pogledu vrste kaznenog djela (samo za nasilna kaznena djela koja imaju za posljedicu tjelesna oštećenja), kratkih rokova za prijavu (do 6 mjeseci od počinjenja kaznenog djela), komplicirane procedure i činjenice da se ova naknada uglavnom isplaćuje za pogrebne troškove.
Ukazuje se također na problem provedbe imovinskopravnog zahtjeva kroz kazneni postupak (članak 16. Direktive o pravima žrtava) jer se time produžuje postupak i u konačnici se obradi manji broj predmeta, a što im umanjuje efikasnost (cijeni se broj predmeta a ne njihova kvaliteta). Korištenje prava iz sustava socijalne skrbi kao što je stambeno zbrinjavanje žrtava moguće je ostvariti tek po pravomoćnoj presudi što je otegotna okolnost za žrtve jer postupci traju dugo.
Sudionici predlažu da Pravilnik o načinu provedbe pojedinačne procjene žrtve uključi i prekršajni postupak, odnosno postupanje prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji.
Predlaže se također da se izmjene odredbe Zakona o kaznenom postupku u dijelu korištenja blagodati ne svjedočenja, odnosno da nema odustajanja ako se prijavi kazneno djelo i pokrenu svi mehanizmi kaznenog progona. Predlaže se također da se zakonski pokrije zaštita žrtava nakon završetka kaznenog postupka, odnosno nakon otpusta zatvorenika s izdržavanja kazne zatvora jer praksa pokazuje da i tad postoje rizici po sigurnost žrtve.
Ističe se potreba za ustrojavanjem Fonda za žrtve kako bi ih se financijski rasteretilo odmah po prijavi kaznenog djela te uvođenje inovativnih načina kompenzacije žrtava (npr. Odvjetnička komora Sisak se dogovorila da će branitelji okrivljenika u slučajevima priznavanja kaznenog djela i potvrđivanja optužnice svoj iznos paušala uplatiti na račun neke od udruga koje pomažu žrtvama).
Preporučuje se provedba kontinuiranih edukacija prema godišnjem planu svih institucija i organizacija koje dolaze u kontakt sa žrtvama. Posebno se ukazuje na potrebu edukacije liječnika te medija koji iznošenjem osobnih podataka često mogu žrtvi nanijeti veliku štetu.
Fotografije sa 2. Treninga za profesionalce „Zaštita prava žrtava kaznenih djela”
REZULTATI EVALUACIJE TRENINGA
Zanimljivost teme – M=4,8
Primjenjivost sadržaja tema u praksi – M= 4,9
Ispunjenost očekivanja – M= 4,8
Pripremljenost predavačice Julijane Stipišić – M=5,0
Pripremljenost predavačice Ljiljane Stipišić – M= 5,0
Ocjena Treninga u cjelini – M=4,9
Sudionici su posebno istaknuli kao dobru stranu treninga organizaciju i pripremljenost predavača. Poseban osvrt je na detaljnim i korisnim odgovorima na postavljena pitanja. Cijeli trening je bio u stilu otvorenog i opuštenog razgovora. Sudionici smatraju da je trening na jasan i razumljiv način obradio temu i da su mnogo naučili.
Kao nešto što se moglo poboljšati su naveli da bi trebao više trajati s obzirom na obujam sadržaja te je bilo više dionika iz pravosuđa posebno za predsjednike kaznenih odjela općinskih sudova kako bi se ujednačilo postupanje sudaca.
